Gabrielle je djetinjstvo provela u katoličkoj školi i plešući klasični balet. To ju je učilo disciplini i nadahnjivalo ju svetošću, ali i razaralo njenu sliku o tijelu te raspaljivalo bijes nad pupajućom seksualnošću.
Okrenula se rock’n’rollu i plesu, sama u svojoj sobi; uz treštavu glazbu počela je doticati ekstazu kao središte budućeg rada kojeg će podijeliti s drugima.
Tijekom studija nastavila je plesnu obuku, zarađujući za život neobičnim poslovima – podukom plesa i drame starijim osobama, bolničkim pacijentima i problematičnoj mladeži.
Radeći s katatoničnim pacijentima uvidjela je da mora koristiti jednostavne upute – korak naprijed, korak natrag, korak ulijevo, korak udesno – kako bi ih (uspješno!) ohrabrila da pokrenu tijelo.
Ozljeda koljena okončala je njene snove o profesionalnoj plesnoj karijeri. Gabrielle je stigla u Esalen Institut radi osobnog istraživanja i rasta. Tamo se pridružila timu za masažu i upoznala Fritza Perlsa, utemeljitelja Gestalt terapije, koji ju je potaknuo da počne istraživati i koristiti ples kao način iscjeljivanja te da postane dio stalnog tima – specijalistica za pokret koja radi s voditeljima skupina u Esalenu.
Tijekom sljedećih deset godina, u Esalenu kao svojem laboratoriju, Gabrielle je svjedočila i vodila tisuće plesača, vidjevši osobnu priču u svakom tijelu, vidjevši stanja u kojima bi plesači zapinjali, u kojima su bili protočni, podučavajući ih da nema plesne koreografije, nema pravog načina da pokrenu tijelo. Postoji samo njihov vlastiti način.
Istraživala je nedostatak povezanosti učenika s vlastitim tijelom i drugim ljudima te bila svjedokom da je ples način probijanja granica koje sami sebi postavljamo.
ritmove koji su budili različite pokrete u tijelu. Bubnjarska Esalen scena je svojim dugim pjesmama punim ritma mogla održavati tijelo u pokretu znatno dulje nego većina snimljene glazbe, pa je to postalo temeljni dio njenog rada. Sa suprugom Robertom Ansellom utemeljila je producentsku kuću Raven Recordings, započevši New Age trend korištenja dugih snimki perkusivne glazbe za trancedance, meditaciju i masažu. Raven je, do danas, objavio više od petnaest albuma koji prate praksu 5Ritmova.
Gabrielle je proširila svoja istraživanja postavši učenica Oscara Ichazoa, čileanskog psihospiritualnog učitelja, utemeljitelja Arica škole za duhovni razvoj. Od Ichazoa je primila bogato razumijevanje ljudske osobnosti, ega i duše/duha. Ove je elemente organski prenijela u ples zajedno s utjecajima Bhagwan Shree Rajneesha, filipinskih duhovnih iscjelitelja i šamanskih tradicija američkih Indijanaca.
Gabrielle je počela primjećivati da, dok se kreću, učenici stvaraju valove energije, obrasce i ritmove te je počela artikulirati 5Ritmova: Tečni, Stakato, Kaos, Lirski i Duboku Tišinu.
Gabrielle je napustila Kaliforniju i stigla na Istočnu obalu S.A.D.-a, najprije se smjestivši u New Jerseyju. Nakon toga osjetila je poziv ulica New Yorka koji joj je postao dom, a ona je postala urbana šamanka. Sljedećih dvadeset godina New York je bio njeno nadahnuće i laboratorij za istraživanje i služenje teritorija koje 5Ritmova pokriva.
Gabrielle je putovala svijetom više od četrdeset godina svog života, vodeći radionice na kojima su sudjelovale desetine tisuća duša u potrazi za oslobođenjem srca i uma kroz tijelo. Tijekom vremena razvila je različite mape 5Ritmova – Valovi, Ritam Srca, Ciklusi, Ogledala i Srebrna pustinja – vodeći radionice fokusirane na tijelo, srce, um, dušu i duh. Gabrielle je uklopila Meisner tehniku repeticije (ponavljanja) u program radionica 5Ritmova kao istraživački alat ritualnog teatra u mapi Ogledala. Pozvala je svog sina i najbližeg suradnika, Jonathana Horana, da proširi mapu Ogledala na tri modula: Plemenska ogledala, Ogledala i Gola duša, čineći tako rad s Ogledalima privlačnijim i manje zastrašujućim iskustvom.
Gabrielle je uvijek jasno tvrdila da 5Ritmova nisu terapija, ali da imaju terapeutski učinak. Svoj je rad uvijek opisivala kao svetu umjetnost – bogatu kazalištem i plesanjem priča, skidanjem maski, otkrivanjem kroz kretanje – a ne kroz pričanje.
1988. g. počela je obučavati učenike za vođenje satova i radionica 5Ritmova kroz organizaciju The Moving Center® i uz pomoć stalnog tima učitelja suradnika – preko tristo plesača je do danas završilo taj program. Slijedilo je osnivanje Udruženja učitelja 5Ritmova (5RTA – 5Rhythms Teachers Association), 5Rhythms Reach Out (5RRO) (njena neprofitna organizacija) i Teatra 5Ritmova (5RT) – sve su ove organizacije posvećene širenju filozofije, gledišta i prakse 5Ritmova u svijetu.
Gabrielle je preminula i krenula na svoje sljedeće plesno putovanje 22. listopada 2012. g., a za njom su ostali suprug Robert Ansell koji upravlja s Raven Recording te njen sin Jonathan Horan, čuvar plamena 5Ritmova. Gabrielle je iz ovog života ispraćena velikim valom molitve i prisjećanja pripadnika njene plesne zajednice širom svijeta.
Prije no što je preminula, Gabrielle je blisko surađivala s Jonathanom na stvaranju 500-godišnje mape – uputâ kako da se 5Ritmova nastavi razvijati kroz 5Rhythms Global (globalnu organizaciju 5Ritmova) (globalnu organizaciju 5Ritmova) u njenoj otsutnosti. Njene posljednje želje u ovom životu uručene su Jonathanu 22. travnja 2013.g.:
Moj Jonny,
Tražila sam gospođicu Morgan da napiše i dâ ti ovo 6 mjeseci nakon što odem. Ovo je pismo za tebe i osjećam da će ove riječi čuti mnogi. Dopusti im da polete.
Držala sam jedno ogledalo.
Držala sam to ogledalo okrenuto prema sebi da zaronim duboko unutra.
Držala sam to ogledalo okrenuto prema drugima da zarone duboko unutra.
Držala sam to ogledalo okrenuto prema sebi i drugima da zaronimo duboko unutra zajedno.
To ogledalo dopušta svakome da ode od njega.
To ogledalo dopušta svakome da mu se vrati.
To ogledalo se ne može razmrskati.
Dala sam to ogledalo tebi.
Drži to ogledalo kao što sam ga ja držala.
Kad pogledaš u to ogledalo uvijek ćeš vidjeti mene.
Mi smo jedno. Volim te.
~Gabrielle Roth 1941 – 2012